Naša draga Alis Marić odazvala se srčano inicijativi Tjedan braka i otkrila nam neke „sitnice“ o sebi. Naime, Alis Marić je supruga, majka, baka, poduzetnica i strastvena ljubiteljica knjiga. No, osim toga, ona je jedna izuzetna žena koji voli život i voli brak. U nastavku donosimo razgovor:
Recite nam nešto o sebi.
Kako se isplati “držat se knjige” dokazala sam u posljednjih devet godina, a svoj hobi sam upornošću, radom i disciplinom pretvorila u poduzetnički poduhvat koji i mene samu, iz dana u dan, sve više iznenađuje. Čitaj knjigu popularna je Facebook/Instagram stranica i blog koja okuplja 750.000 knjigoljubaca iz regije. Osim što uz preporuku što čitati, mogu uživati i u prekrasnim fotografijama mjesta za čitanje i inspirativnim citatima. Od nedavno u web shopu Čitaj knjigu pratitelji mogu i kupovati knjige.
Nakon što sam kao pravnica, supruga i majka troje djece prije 11 godina ostala bez posla i nakon 22 godine karijere u velikim korporacijama kao što su Air France, Magma, Ministarstvo gospodarstva, Siemens, HT, Zagrebačka pivovara, Metro i Dioki, shvatila sam to kao znak da svoju strast prema knjigama podijelim i s drugima i potpuno sam se posvetila onome što najviše volim.
Ljubav prema knjigama usadila mi je majka još u ranom djetinjstvu, a kako govorim četiri strana jezika, oduvijek sam bila “korak ispred” s literaturom koja još nije bila prevedena na hrvatski jezik te i otud dolazi preporučivanje knjiga prijateljima.
Čitam svaki dan otkad znam za sebe i bez toga bi mi život bio nezamisliv. Pročitam dvije knjige tjedno, što znači oko 8-9 knjiga mjesečno, a ljeti i više. Sve ovo radim iz velike ljubavi prema knjigama i uvijek naglašavam kako nisam književni kritičar te tako o knjigama koje mi se baš i ne sviđaju neću niti pisati.
Osam godina sam bila angažirana u neprofitnoj organizaciji Women on Wine te sam i tamo pokazala svoje organizacijske vještine i san mi je jednog dana spojiti book & wine u nekoj maloj šarmantnoj knjižari. Nikada se ne bih vratila u korporaciju. Bila sam mobingirana 22 godine kao žena, zaposlenica i majka, a jednog dana možda napišem knjigu o tom lažnom korporativnom svijetu.
Danas sam najsretnija žena na svijetu. Promjenom posla i svoje karijere postala sam i bolja supruga i majka. Zato je jako važno da radite ono što volite, ono za što ste rođeni i stvoreni.
U svemu tome sam od prvog dana imala podršku supruga. Sama sigurno ne bih ovako daleko dogurala. Teško je uspjeti sam i bez podrške. Jer brak je prije svega prijateljstvo, podrška, oslonac, sigurno mjesto, a tek onda ljubavno i tjelesno gnijezdo.
Među mojim najdražim piscima su osim Larssona i John Irving, Elizabeth Gilbert, Hosseini, Musso, Marquez te mnogi drugi, a od hrvatskih autora preferiram Prtenjaču, Lari Mari, Julijanu Matanović i Kristiana Novaka.
Najdraže knjige: Sto godina samoće, Jedi, moli, voli; Gonič zmajeva, Male žene, Heidi, Novela o šahu.
Koliko ste već u braku i kako je izgledalo vaše vjenčanje?
U drugom braku sam već 33 godine ako se ne računaju dvije godine zajedničkog življenja prije braka. U prvom braku sam bila 5 godina. Dakle, zaista imam dugogodišnje bračno iskustvo. I ovakvo i onakvo. Drugo vjenčanje je bilo skromno, intimno i u krugu najuže obitelji i kumova. Nikad nisam željela veliko vjenčanje s puno pompe. Drugo vjenčanje je bilo u crkvi kao sakrament ženidbe i kao takvim ga smatram jedinim i istinskim.
Vjerujem u brak i obitelj kao temelj društva i opstanka, iako sam se u prvom braku „opekla“ .
Koja bi bila vaša zajednička priča, a koja može nadahnuti druge brakove?
Naš brak nije savršen, kao što nijedan brak to nije. Nije idealan, bilo je tu puno pokušaja i pogrešaka, kriza, padova. Često smo ponavljali mane svojih roditelja, ali ono najvažnije – moj brak je sklopljen iz ljubavi i osjećaja pripadanja. Sve je počelo sa željom da postanemo jedno, a zatim smo polako otkrivali razlike. Svađe su bile česte. Povlačili smo se. Pa opet spajali. Krivili jedno drugo za neuspjehe. Ali ljubav je uvijek pronašla mjesto u prihvaćanju, kao i u vjeri i nadi. Tek kada sam upoznala sebe, sam uistinu prepoznala i svog supruga. Međusobne razlike su nas obogatile. Naš brak je danas bolji nego ikad. Zahvaljujući upornom radu na sebi samima. Mijenjala sam se ja, a onda se mijenjao i on. Nikad nemojte očekivati obrnuti smjer. Brak nikada ne treba uzimati zdravo za gotovo jer brak je ozbiljan posao, odgovornost, svrsishodan pothvat. Partneri nam ne pripadaju. Važno je istovremeno njegovati odvojenost i zajedništvo. U toj ravnoteži leži uspjeh braka. Privrženost ne smije gušiti slobodu. I ono najvažnije je – stalno opraštanje. Ali ne na silu, ne reda radi, ne samo riječima, već isključivo srcem. Danas osjećam ogromnu zahvalnost da smo uspjeli, da smo se izgrađivali i da smo se potrudili. Isplatilo se.
Jeste li kroz godine prepoznali kao ste zajedno bolji i u kojem području najviše?
Oboje smo uspjeli u braku zadržati osjećaj živosti i uzbuđenja. Nikad nam nije monotono. Puno se smijemo, zabavljamo i što smo stariji ono negativno – a to su bijes, ljutnja, zamjeranje, prozivanje – sve kraće traje. Shvaćamo koliko je život krhak, koliko je malo potrebno da se sve preokrene u sekundi i da trebamo što više cijeniti jedno drugo i našu ljubav. Nasmijemo se svemu i idemo dalje u miru i radosti. To nekako oboje radimo sinkronizirano. Po tome znam da smo blizanačke duše, da smo jedinstveni. Davno sam shvatila da mi ništa ne pričinjava toliko zadovoljstva kao osjećaj zajedništva s mojim mužem. To ne znači da oboje ne vodimo autonomne živote. Imamo svoja društva, svoje prijatelje, izlaske, zanimacije, hobije, svoje tajne vrtove, ali s druge strane imamo jako puno toga zajedničkoga. Nikada nam nije dosadno ili monotono kada smo zajedno, a leptirići u trbuhu još uvijek postoje.
Koji biste savjet dali mladim bračnim parovima kako postati i ostati zajedno bolji?
Supružnici ne bi trebali jedno drugome narušavati samopouzdanje već si pomagati u građenju istog. Danas smo pogotovo svi pod velikim stresom i tada posebno vučemo nesigurnosti iz prošlosti, iz mladosti. Mnogi ljudi iskreno vjeruju da je za njihovu tjeskobu od nevjere, napuštanja, gubitka odgovoran isključivo supružnik, dok su u brak zapravo ušli s velikim nedostatkom povjerenja kojega nisu bili svjesni. Sposobnost vjerovanja drugima važan je za sretan i miran život. Tada se osjećamo sigurnima, a to je ključno za međuljudske odnose. Isto tako bih savjetovala svima da se previše ne opuštaju u udobnosti ljubavi i prestanu rasplamsavati plamen žudnje. On je važan.
U braku su potrebne dvije stvari: volja da uspiješ i sposobnost postizanja kompromisa.
Alis Marić
Smatrate li da ste jači zajedno?
Naravno da smo jači zajedno. Osjećam pouzdano sidro u mom suprugu, a znam da to isto on osjeća u meni. Kada budu loši dani, dižemo jedno drugo. Ok, češće ja dižem njega, jer sam po prirodi nekako veći optimist od mog supruga. Ali zato je on jači u nekim drugim osobinama. Uz njega sam mirna da će sve riješiti. Da će on pronaći rješenje i tako na kraju uvijek bude. Osim toga, smatram da smo uspjeli kao roditelji. Odgojili smo troje zdrave, dobre, poštene, odgovorne djece koji žive svoje živote. Na to smo iznimno ponosni. Skladna smo obitelj. Često se okupljamo i uživamo. Mislim da je najveći uspjeh da se odrasla djeca žele družiti sa svojim roditeljima i da s njima žele provoditi vrijeme. Obitelj nam je sva naša radost.
Koje knjige preporučujete za dublji odnos između bračnih partnera?
Ima puno divnih knjiga koje mogu pomoći da se pobijede bračni problemi ili iscijeli brak. Mislim da danas mladi prebrzo odustaju. Nekako se više trude oko zaruka, svadbe, slavlja, a onda kasnije kao da posustaju. Ništa ne dolazi samo od sebe. Zato je važno i čitati knjige na tu temu.
Evo mojih najnovijih prijedloga:
- Navike za sretan brak – Richard P. Fitzgibbons (izdavač: Verbum) – bračni i obiteljski terapeut, psihijatar dr. Richard Fithgibbons u ovoj knjizi predstavlja navike i strategije koje mogu pomoći u osnaživanju braka, boljem razumijevanju supružnika, a temelji se na pozitivnoj psihologiji, usredotočenosti na rast supružnika u vrlini. Svako poglavlje posvećeno je jednom od uobičajenih bračnih problema i određenoj vrlini koja može pomoći paru. Najvažnija poruka je: put do zdravoga braka popločen je oprostom.
- Karlo i Zita Habsburški – Elizabeth Montfort – životni i duhovni put kraljevskog para – problemi s kojima su se susreli car Karlo i carica Zita na početku 20. stoljeća bili su golemi, ali uspjeli su u olujama sačuvati mir. Danas su problemi drukčiji, ali ne manji ili manje teški. Važno je i danas sačuvati mir. Najbolje je čitati autobiografije ili biografije s pravim primjerima kako se nositi s poteškoćama i kako ustrajati na putu dobrog i ispravnog.
- Parovi u zatočeništvu – Esther Perel – provokativan i nov pogled na prisnost i seks oslanjajući se na dugogodišnje Perelino iskustvo u bračnoj terapiji. Zašto je gubitak strasti cijena demokracije u bračnoj postelji, te nas pozvati da ponovno razmotrimo zaigranost, udaljenost pa čak neizvjesnost. Mudra i duhovita knjiga te ključan priručnik za uspješnu monogamiju.
- Spašavala sam brak, a spasila sam sebe – Vesna Oršulić – kako je praktična vjernica od očaja i beznađa terapijskim pisanjem i molitvom postala sretna žena i konačno glavna uloga u vlastitom životu. Osobna priča jedne gestalt psihoterapeutkinje o vlastitom braku i bračnom iskustvu.
Koji savjet imate za naše čitatelje?
Ne odustajte olako od ljubavi, od braka, od zajedništva, od obitelji. Razvod silno šteti djeci, kako maloj djeci tako i tinejdžerima. I sama sam prošla kroz to iskustvo. Kada sam se rastala od prvog supruga moj sin je imao tri i pol godine i jako se razbolio. Borili smo se za njegovo zdravlje punih 13 godina. I uspjeli.
Brak je često naporan rad, ali isplati mu se dati bezbroj prilika. Oni koji to učine često ponovno otkriju dobrotu jedno u drugome. Produbi se njihova ljubav. To se je dogodilo i u mom braku. Govorim iz vlastitog iskustva.
Napisala: A. M.