Što je Tjedan braka?

Richard Kane – pokretač inicijative Marriage Week UK, 1997.

Tjedan braka dio je međunarodne incijative Marriage Week International koja se svake godine odvija u više od 26 zemalja Svijeta kako bi se od 7. – 14. 2. održao niz događaja kojima bi se proslavio brak i osnažili parovi u svojem međusobnom savezu i predanosti.

Tjedan braka potiče pojedince, udruge, tvrtke, vladine agencije, politička tijela, vjerske zajednice te sve ostale koji podržavaju iste ciljeve i vrijednosti da u tjednu od 7. do 14. veljače organiziraju jedan ili više događaja, od onih sasvim romantične prirode do onih edukativnih ili zabavnih.

Inicijativu Tjedan braka pokrenuli su Richard i Maria Kane 1997. godine u Velikoj Britaniji nakon što su od poznanika saznali da se rastaje. Na pitanje koji je razlog, očekujući jedan od velika 3 (financije, nevjera, neplodnost) iznenadili su se kad je razlog jednostavno bio “da smo se udaljili jedno od drugoga”. Kroz razgovor s voditeljima mnogih bračnih savjetališta zajednički zaključak je bio da treba poduzeti preventivne mjere, jer najčešće bude prekasno kad se par odluči za neki oblik branog savjetovanja.

Prvi Tjedan braka otvorili su tadašnji britanski premijer John Major i njegova supruga.

U nekim zemljama poput Mađarske i Slovačke supruge predsjednika tih država podržale su inicijativu Tjedna braka, dok je u Irskoj 2010. to učinila i sama predsjednica Mary McAleese.

U Međunarodnom tjednu braka sudjeluje više od 2mil sudionika po cijelom svijetu u više od 700 gradova i naselja.

Nedavna istraživanja pokazuju da je trajna stabilnost braka rezultat međusobne predanosti supružnika utjelovljene u njihovim zavjetima, podržane od strane obitelji, prijatelja i društva kao cjeline, no život često zna biti pretrpan izazovima i lako je zanijeti se karijerom, djecom i kućanstvom te zapostaviti supružnika.

Neke od kreativnih ideja ponuđene su i na stranici Izazov. Tjedan braka želi nas podsjetiti da svoje supružnike postavimo kao prioritet.

Što dalje?

1. Prijavi se!

Prijavi se za pravovremene obavijesti o događajima vezanim uz Tjedan braka. Ne brini, i mi mrzimo spam, zato šaljemo samo ono bitno.

2. Pozovi prijatelje!

Pomozi nam proširiti glas o ovoj inicijativi. Lajkaj nas na FB-u, javno obznani što ćeš ti učiniti u Tjednu braka kako bi uložio u svoj brak, stavit naš logo na svoj FB profil, pošalji mailom web adresu prijateljima…ma znaš već i sam/a.
3. Priključi se!

Sviđa ti se cijela ideja i misliš da možeš nešto učiniti za druge? Organiziraj i prijavi događaj kojim će se osvjestiti važnost ulaganja u brak! Ako ti fali inspiracije pročitaj neke od ideja koje su drugi već isprobali ili odvažno kreni u nešto potpuno novo!

Jeste li znali da postoje studije o braku koje tvrde da:

• Bračni parovi uživaju veće seksualno zadovoljstvo. Najvišu razinu seksualnog zadovoljstva ocijenili su pojedinci koji su u monogamnoj bračnoj zajednici, dok su pojedinci ili oni u nevjenčanoj partnerstvu ocijenili nešto nižim svoje seksualno zadovoljstvo (1).
• Udane žene su boljeg fizičkog i psihofizičkog zdravlja. Žene koje su bile udane, ali više nisu, najgoreg su zdravlja dok se žene koje su same nalaze između ove dvije skupine. U usporedbi s neudanima, udane žene imaju manje stresa vezanog uz posao i odnose. Zdravlje je ocijenjeno na temelju vlastite procjene, količine zdravstvenih problema, kroničnih bolesti i količine raznih vrsta stresa, od onog vezanog uz posao do onog vezanog uz društvene odnose (2).
• Ljudi koji su u braku skloniji su volonterstvu. U usporedbi sa samcima istih godina, odrasli ljudi koji su u braku su 1,3 puta skloniji volontiranju za društveno korisne svrhe i imaju 1,4 put više odrađenih volonterskih sati. (3)
• Brak povećava vjerojatnost života u obilju. Ovo vrijedi za sve dobne skupine. (4)
• Ljudi u braku su manje skloni depresiji i rjeđe imaju problema s alkoholom. Muškarci koji su se oženili i ostali u braku manje su skloni depresiji od onih koji su ostali sami. Među ženama, brak je povezan s nižom stopom alkoholizma. (5)
• Stupanje u brak povećava vjerojatnost iseljenja iz siromašnog susjedstva. Brak je gotovo udvostručio vjerojatnost da će se osoba preseliti iz siromašnog u neko malo bolje susjedstvo. Slično tome, raspad braka je više nego udvostručio vjerojatnost da će se osoba preselite u susjedstvo koje je siromašnije od onog u kojem je do tada živjela. (6)
• Oženjeni muškarci više zarađuju. Uzevši u obzir niz faktora uključujući i stupanj obrazovanja, u usporedbi s neoženjenim vršnjacima, oženjeni muškarci u prosjeku zarađuju 20 posto više. (7)
• Žene koje su ikada bile u braku manje će vjerojatno iskusiti siromaštvo. U usporedbi sa ženama koje se nisu nikada udavale, žene koje su ikada bile u braku imaju znatno manju vjerojatnost da ikada postanu siromašne – bez obzira na rasu, obiteljsku pozadinu, djecu izvan braka ili obrazovanje. Stopa siromaštva je za jednu trećinu manja kod žena koje su ikada bile u braku, nego kod onih koje se nisu nikada udavale. Žene koje su trenutno u braku imaju još manji rizik života u siromaštvu – oko dvije trećine manji od drugih žena. (8)
• Brak je povezan s nižim stopama smrtnosti. U usporedbi s osobama koje su u braku, ljudi koji se nisu nikada ženili/udavali imaju gotovo dvostruk rizik od smrti. Rizik od smrti kod ljudi koji su razvedeni ili žive odvojeno je gotovo dvostruko veći nego kod osoba u braku. (9)

_____________________________________________________________________

1. Christopher F. Scott and Susan Sprecher, “Sexuality in Marriage, Dating, and Other Relationships: A Decade Review,” Journal of Marriage and Family, Vol. 62, No. 4 (November 2000), pp. 999–1017.
2. Peggy McDonugh, Vivienne Walters, and Lisa Strohschein, “Chronic Stress and the Social Patterning of Women’s Health in Canada,”Social Science and Medicine, Vol. 54 (2002), pp. 767–782.
3. Corey L. M. Keyes, “Social Civility in the United States,” Sociological Inquiry, Vol. 72, No. 3 (2002), pp. 393–408.
4. Thomas A. Hirschl, Joyce Altobelli, and Mark R. Rank, “Does Marriage Increase the Odds of Affluence? Exploring the Life Course Probabilities,” Journal of Marriage and Family, Vol. 65, No. 4(November 2003), pp. 927–938.
5. Allan V. Horwitz, Helene R. White, and Sandra Howell-White,“Becoming Married and Mental Health: A Longitudinal Study of a Cohort of Young Adults,” Journal of Marriage and Family, Vol. 58(November 1996), pp. 895–907.
6. Scott J. South and Kyle D. Crowder, “Escaping Distressed Neighborhoods: Individual, Community, and Metropolitan Influences,” American Journal of Sociology, Vol. 102, No. 4 (January1997), pp. 1040–1084.
7. Kate Antonovics and Robert Town, “Are All the Good Men Married? Uncovering the Sources of the Marital Wage Premium,” American Economic Review, Vol. 94 (May 2004), pp. 317–321.
8. Daniel T. Lichter, Deborah Roempke, and Brian J. Brown, “Is Marriage a Panacea? Union Formation Among Economically Disadvantaged Unwed Mothers,” Social Problems, Vol. 50 (2003),pp. 60–86.
9. Stephanie A. Bond Huie, Robert A. Hummer, and Richard G. Rogers,“Individual and Contextual Risks of Death among Race and Ethnic Groups in the United States,” Journal of Health and Social Behavior,Vol. 43 (2002), pp. 359–381.